English (United Kingdom)Croatian(HR)Italian - ItalyDeutsch (DE-CH-AT)

Culture

zlatni_lavUMAG - Zlatni lav, festival osmišljen kao revija suvremenog kazališta i dragulj umaške kulturne i socijalne scene, i ove je godine svečanim otvaranjem oduševio ljubitelje kazališta i kulture. U petak, 1. srpnja 2016. godine, svečano je započeo 17. Međunarodni festival komornog teatra «Zlatni lav-Leone d'oro». Uvodne riječi dali su zamjenica Župana gđa. Viviana Benussi te gradonačelnik Grada Umaga, koji je prigodnim govorom i rezanjem crvene vrpce službeno otvorio ovogodišnje bogato izdanje festivala.

„Umag je grad multikulture u pravom smislu riječi, grad u kojemu se kroz povijest kultura i tradicija naroda i država susretala na ovim područjima i razmjenjivala svoje vrijednosti i poklone. Upravo takav Umag, s tim nematerijalnim kulturnim bogatstvom, predstavlja kolijevku renomiranog međunarodnog festivala, polaznu točku velikih ideja i snova. Želim se ovom prigodom, od srca zahvaliti našim vizionarima, entuzijastima, organizatorima, odnosno utemeljiteljima Zlatnog lava te im od srca čestitati na izvrsnim rezultatima koji se prenose iz godine u godinu. Posebna zahvala ide autoru projekta i umjetničkom direktoru g. Damiru Zlataru Freyu. Održati kontinuitet i iznimnu razinu kvalitete izvedbi već 17 dugih godina zasigurno nije lako, zato vam se u ime svih naših sugrađana i ljubitelja komornog teatra, još jednom zahvaljujem. Manifestacije poput ovakvog Festivala obogaćuju naš Umag, a Istru svrstavaju u vrh europskih regija gdje je multikultura bogatstvo.“ naglasio je gradonačelnik u svom obraćanju.

Nakon svečanog otvaranja, Zlatni Lav poklonio je mnogobrojnim sugrađanima predstavu za pamćenje. Predstava „U agoniji”, prema drami Miroslava Krleže, autorski je projekt Darka Stazića, Nele Koscis i Ozrena Grabarića zamišljen kao intimna predstava koja otkriva najdublje ljudske slabosti i svakodnevicu te postiže posebnu žestinu i dramatičnost. Stavljajući naglasak na nositelje sukoba, gledatelji će biti uvučeni u vrtlog emocija, nemira i lomova koji glumci stvaraju na sceni.

slikovnicaOgranak matice hrvatske Buje već drugu godinu provodi akciju slikovnicom do djece. Prošle godine darovana je djeci slabijeg imovnog stanja slikovnica Daniela Načinovića „Grožnjan šarena čitanka iz Grada umjetnika“. I ove su godine djeca Bujštine (osim Umaga) povodom nadolazećih blagdana u svojim poklon vrećicama Djeda Božićnjaka po prvi puta dobili dječju slikovnicu, autorsko djelo  učenice Nine Kalin, 8.r. pod naslovom „Sreća“. Slikovnica je nagrađena na natječaju „Moja prva knjiga“ na državnom  natječaju za učenike osnovnih škola pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a u organizaciji udruge Kalibra iz Karlovca.

Natječaj se sastoji u pisanju i ilustriranju vlastite priče, a glavna nagrada je tiskanje najboljih slikovnica koje biraju poznati hrvatski književnici. Svrha  natječaja je poticanje mašte i kreativnosti, razvoj likovno-literarnih vještina te osvještavanje djece i mladih o njihovim pravima, odgovornosti za okoliš i potrebi brige za zajednicu. Pisanjem i ilustriranjem svoje priče djeca se uključuju u jedan smisleni proces u kojem mogu praktično primijeniti stečena likovno-literarna znanja i vještine te kao krajnji rezultat dobivaju svoju vlastitu slikovnicu koja će služiti kao inspiracija svima koji je pročitaju.

Na ovogodišnji 10. natječaj stiglo je ukupno 876 dječjih autorskih slikovnica što je najviše do sada. Kvaliteta radova u odnosu na protekle godine toliko je porasla da nikada nije bilo teže odabrati najbolje od velikog broja originalnih, zanimljivih i vješto napisanih i oslikanih slikovnica, zato je ove godine dodijeljeno 11 prvih nagrada i veći broj drugih, trećih i posebnih nagrada.
Osnovna škola Mate Balote iz Buja  na natječaju sudjelovala po prvi puta s četiri autorske slikovnice i sve su četiri nagrađene: Nina Kalin,8r. (druga nagrada), Aron Gjini,6.r. (treća nagrada), Ive Šantić, 6.r. i Erik Veznaver, 6.r. (posebne nagrade) pod mentorstvom učiteljica Sonje Buljević (hrvatski jezik) i Nataše Bezić, prof. (likovna kultura).

Ogranak matice hrvatske Buje, pod vodstvom njegova predsjednika Zlatana Varelije, prepoznao je male autore i njihove uratke iza kojih je stajao višemjesečni naporni rad. Prepoznajući svu kvalitetu Ogranak je odlučio da  slikovnice kao prava autorska djela mogu djeca bujštine prolistati i pročitati te je odlučio tiskati drugonagrađenu slikovnicu autorice Nine Kalin  i darovati je uz pomoć donatora djeci Bujštine. Uz pomoć mnogobrojnih donatora : gradova Novigrada i Buja, općina Grožnjan i Oprtalj, te tvrtki Bifix.d. o.o. Buje, Sipro. d.o.o. Umag, Intercommerce d.o.o. Umag, Nixux, d.o.o Umag, Knjižare Marfan Umag, Stomatološke poliklinike Šiljeg Zambratija, Klobučar auta Kaštel, Konobe Nono Petrovija, Konobe Pjero Kremenje, Konobe Bušćina Bušćina, Ogranka matice hrvatske Buje, kao i osobno Zlatana Varelije, ostvarena je ova donacija u vrijednosti od 16.000,oo kuna. Djeci Bujštine darovano je 400 slikovnica, da kroz istu sagrade i svoj svijet mašte.

Na žalost djece Umaga, slikovnicu su na dar dobili samo djeca područnih škola u Babićima i Petroviji kao i poseban dar djaca s poteškoćama u razvoju pri osnovnoj školi Marije i Line u Umagu. Kao i prošle godine, Grad Umag nije bio zainteresiran za ovaj projekt, stoga su i ove godine djeca umaštine bila prikraćena, za jedan vrijedan dar.

knjiga_pjesamaKao i svake godine mjesec listopad odabran je kao mjesec hrvatske knjige. Ove godine 15. listopada  predstavljanjena je  zbirke čakavskih pjesama s Bujštine Saka vas ima svoj glas, - rukovet čakavskih pjesama s Bujštine Knjigu je izdao  Ogranak Matice hrvatske Buje. Knjiga na preko 120 stranica donosi pjesme,  pjesnika – literata s Bujštine i to redom:: Davora Hačića (iz Novigrada), Nadie Disiot, (Kavi-Oprtalj), Zorka Tripčića (Krasica - Buje), Branke Biloslav,(Glavice- Grožnjan) Dantea Marušića, (Marušići – Buje), Mirjane Kraljić. (iz Umaga).  O nastanku zbirke govorio je glavni i odgovorni urednik Zlatan Varelija.  Posebo je apostrofirao sam početak nastanka te se vratio u 2013 godinu. U samoj želji oživljavanja dijalektalne čakavske riječi Bujštine, Ogranak matice hrvatske Buje je tijekom 2013. godine oformio grupu zaljubljenika u di¬jalektalnu riječ. Cilj ove grupe bilo je započeti s akcijom propagiranja čakavskog dijalekta Bujštine. Oformljenje grupe i njeno gostovanje po gradovima i selima Bujštine bilo je osnova iz koje je nastala ova zbirka, koja progovara riječima samih sudionika, zaljubljenika u svoj dijalekt. Zbir¬ka je nastala pojedinačnim naporima članova i njihovom željom da kroz pisanu riječ predstave svu ljepotu i raznovrsnost dijalekta Bujštine.

Kroz čakavske stihove autori progovaraju o zgodama i nezgodama, pri¬likama i neprilikama toplo i duboko, o osjećajima iz života malog, jed¬nostavnog čovjeka, onog čovjeka kojega autori susreću svakog dana ili je to pak sjećanje na ljude i običaje koji su im ostali u sjećanjima. Sklo¬nost bojanja negdašnjih zbivanja i osjećaja s vremenske distance, toplim i dopadljivim tonovima, literati nam podastiru slike negdašnjih zbivanja kroz refleksiju današnjeg života. Jer život nije ništa drugo nego nepre¬stana borba, a samo življenje koje progovara iz ovih stihova razlog je ra¬dovanja i zajedništva. U stihovima ovih literata susreću se živi i pokojni, razgovaraju o životnosti kojom se pjesništvo bavi. Arhaičnost govora suočena sa suvremenošću, vuče nas iz stiha u stih te iščitavamo pjesmu po pjesmu upoznajući se s ljepotom čakavske riječi ovog podneblja. Kroz specifičnu dijalektalnu riječ Bujštine autori govore i o kraju iz kojeg dolaze i progovaraju specifičnim dijalektom koji se razlikuje od sela do sela. Po¬seban čakavski idiom koji se govori na prostoru Bujštine oživotvoren je u pjesmama ovih autora i upotpunjuje dijalektalni čakavski poetski izraz ugrađujući zrnce po zrnce u mozaik jezične raznolikosti Bujštine. Ovo je prostor na kojem se susreću i ca, i ča, i kaj i ča i kaj i ca.

Jezik kojim progovaraju pjesnici u ovoj zbirci kao i sama Bujština, vrlo je šarolik. Tome je doprinijela u prvom redu stoljetna kolonizacija područja. Različiti kulturni utjecaji stoljećima se miješaju s autohtonom kulturom. Sve to moralo je djelovati i na formiranje govora koji je u mnogo čemu različit od drugih govora u Istri. Starosjedilački čakavsko-kajkavski element vremenom se stopio s novim doseljeničkim štokavskim elemen¬tom. Na taj način stvoren je govor s karakteristikom jednog i drugog di¬jalekta kojeg je najbolje okarakterizirala poslovicom Marija Kozlevac rođ. Markežić: „Razumim, perke saka vas ima svoj glas“ (zapisao Olinko De¬lorko 1952. g), a Tone Peruško ga jednostavno naziva: „bujski govor“. U pojedinim pjesmama autora i kraja iz kojeg dolaze, jače je izražen čakavski element, u drugim čakavsko-kajkavski, a u trećim, kajkavski kojim se go¬vori na djelu Oprtaljštine. Zanimljivo je i to da se kroz riječi autora ovih pjesama sudaraju neke starohrvatske riječi kao: selin, ponjer, vas, prašati kurat… s romaniziranim riječima: impenjati, kalcijon, konfužijon, luštešo, molete, pensa….

Ove pjesme nisu zacijelo literarni biseri, ali su proizašle iz životnih radosti samih autora koji bilježeći prošlost kroz sjećanja, a sadašnjost kroz život što ih okružuje, pružaju zadovoljstvo samim autorima, koji kroz odabir ovih radova žele pružiti dio tog zadovoljstva i samim čitateljima.

Redoslijed kojim se predstavljaju pjesnici nije odabran onako usput. Želeći čitateljima podastrijeti sve bogatstvo čakavske, cakavske i čakavsko-kajkavske riječi, zbirka prati određenim redoslijedom konfiguraciju terena Bujštine, koji je usko povezan sa samim dijalektom. Prostor oko Mirne uz čakavski dijalekt progovara i djelom kajkavštine, dok je prostor gor¬nje Bujštine tipičan primjer čakavsko-kajkavskog dijalekta koji se ovdje zadržao stoljećima. Potom dolazimo do prostora gdje se govori tipičnim bujskim govorom kako je to nazvao Tone Peruško, u predjelu Krasice, pa dalje, dižući se na brežuljak do prostora grožnjanskog krasa. Na prostoru Marušića, uz čakavski dijalekt koji je protkan kajkavštinom susrećemo se s romansko – venetskim dijalektom. I naposljetku, spuštajući se prema moru nailazimo na oaze čakavskog jezika kojima progovara jedna od su¬dionica ovog projekta.

Susresti se s zaboravljenom riječju kroz ove pjesme svakako je poseban doživljaj svakom čitatelju. Knjiga je nastala uz financijsku pomoć:  Grada Novigrada, Općina Grožnjan i Oprtalj Turističke zajednice Novigrad, tvrtki Buje eksport Buje, Bifix Buje, Meliocommerce Umag, Medil d.o.o Novigrad, lječničke ordinacije Vitomir Jadrejčić Buje, OPG Činić- Krasice  kao i urednika Zlatana Varelije. Posebnost knjige je  i to da su knjigu oplemenili svojim radovima učenici talijanske osnovne škole Galileo Galilei iz Umaga; Rino Sinčić,Alessandar Bose. Moreno Bonin, Kimberli Dujović, Michele Bonin, Moreno Benvegnu, Giulia Pavlov, Elmi Bernardis, Naomi Drušković, Nereo Zubin, Karlo Klobučar i Luka Burić, pod vodstvom Vesne Rakić De Martin. Ovdje treba posebno naglasiti da su neke pjesme i akcentualizirane, a samu akcentualizaciju potpisuje Nataša Vivoda prof. osnovne škole Vazmoslava Grželje iz Buzeta.

Ovom projektu zavičajne riječi Bujštine koje su neprocjenjivo kulturno nematerijalno blago, pred mnogobrojnim ljubiteljima čakavske dijelektalne riječi nije prisustvovao nitko iz gradske ili kulturne vlasti Grada Umaga. Riječi su jedno a djela nešto drugo zaključio je glavni nosilac ovog projekta, zahvaljujući se mnogobrojnoj publici, koja je to večer pohodila ovo predstavljanje. Već  26. ovog mjeseca (listopada) ova pjesnička grupa predstavlja se stanovnicima Marušića u sklopu njihove manifestacije večeri klapskog pjevanja.

sipar_arheologijaU petak, 11.04.2014., na samom lokalitetu „potopljenog grada“ Sipar, održana je tiskovna konferencija na kojoj su nazočili v.d. ravnateljica Muzeja grada Umaga, gđa.Biljana Bojić, voditeljica projekta „Konzervatorsko restauratorski radovi na arheološkom lokalitetu Sipar“, povjesničarka umjetnosti i arheologinja, gđa.Branka Milošević, konzervatorica Konzervatorskog odjela u Puli, gđa.Kristina Gergenta Sotončić,  pročelnik UO za kulturu Istarske županije, g. Vladimir Torbica, zamjenik gradonačelnika grada Umaga, g. Niko Čančarević, v.d. pročelnik UO društvenih djelatnosti Grada Umaga.

Oba arh. lokaliteta, i Sipar i Katoro dio su budućeg arheološkog parka Sepomaia na kojem se sustavno radi još od 2001. godine kroz istraživanje, konzervaciju i valorizaciju oba lokaliteta u kulturno turističke svrhe što je i glavni cilj projekta Arheološki park Sepomaia.

Ravnateljica Muzeja Grada Umaga na samom je početku, nakon upućenih pozdrava svima prisutnima, navela: „U zadnjih par mjeseci se intenzivno radilo na lokalitetu Sipar.“ Riječ je o prvoj fazi konzervatorsko – restauratorskih radova na ovom arheološkom lokalitetu. Sipar se nalazi u zoni Katora, na izduljenoj morskoj sprudi, poluotočiću koji u fazi oseke jasno „izlazi“ na vidjelo. Navodi ravnateljica kako je u ovom istraživanju pronađeno nešto sasvim novo. U 12. mjesecu je započet jedan višegodišnji projekt podržan od Ministarstva kulture, Istarske županije i Grada Umaga.

Riječ je dobila Branka Milošević, voditeljica konzervatorsko – restauracijskih radova na ovom objektu, povjesničarka umjetnosti i arheologinja. Plan je da se  Sipar zajedno s Katorom objedini u jedan arheološki park. Želja je varolarizirati, istražiti i očuvati cijeli lokalitet kako bi se dobilo na turističkom značaju. Govorila je i o činjenici kako su se prva arheološka istraživanja na Sipru provela još prije 50-tak godina, od strane Stefana Mlakara iz Arheološkog muzeja Istre u Puli, ali istraživao je tek dio, stoga je dio prezentiran u ovom trenutku javnosti ostao zanemaren.

Napominje da nije bilo Ministarstva kulture, Istarske županije i grada Umaga, ne bi do ovog projekta moglo doći. Prva faza koštala je 155.000 KN. Radove na kulturnom dobru RH izvodila je firma Kapitel d.o.o. iz Žminja. Konzerviranje i restauracija su doveli do dokumentiranja zatečenog stanja te je izvršeno geodetsko snimanje od strane poduzeća Vektar d.o.o iz  Varaždina. Temeljem Mlakarovih podataka od prije 50 godina pregledom lokaliteta na osnovi sporadično površinski prikupljenih keramičkih, staklenih i metalnih predmeta, moglo se zaključiti da je ovaj lokalitet funkcionirao od 1.st prije Krista do 876.g. Tad je spaljena i uništena utvrda Sipra te se nikad nije ponovo oporavila, ali je ipak nastavila biti predmet trgovanja. Tako se u tom periodu pojavljuju tršćanski i novigradski biskup, kao i dužd Andrea Dondolo iz 14. stoljeća. Sve je završilo dugogodišnjim svađama i sudskim procesima između grofova Bratti (po kojima je današnja Zambratija i dobila ime) i momjanskih grofova Rotta, koji su trajali sve do 8.st. Sipar se nikada više nije oporavio. „Prave arheologije nije bilo. Kamen koji je sad vidljiv je i dio nadogradnje. Lokalitet je bio prekriven većim obrađenim komadima kamena s ostacima vapnene žbuke koji su tijekom vremena popadali sa razrušenih zidova. Ovo raščišćavanje lokaliteta se nastavlja, a donijelo je sadašnji izgled peterokuta – poligonalno oblikovane kule s izrazitim trokutastim dijelom, naslonjenim na pačetvorinastu bazu.  Ovaj vidljivi klasični tlocrt vojnih utvrđenja karakterističan je za istočnu obalu Jadrana za vrijeme Bizanta, za vrijeme Justinijanove obnove carstva. Pretpostavlja se da je veličina utvrde na Sipru bila oko pola hektara. Ovakva osnova jedna je od glavnih karakteristika ranobizantskog vojnog utvrđenja kakav do danas nije pronađen na prostoru Istre. Isto tako postoji priča vezana za Umag i Sipar. Kad je Sipar propao, ostala je ruševina. Umag postaje sve veći i sve stabilniji, preuzima primat koji je Sipar imao do tad.

Nadovezala se Biljana Bojić te napomenula kako je  sam projekt počeo u 2. mjesecu prošle godine, kad je firma za geodetska mjerenja Vektra d.o.o. iz 0056araždina izvršila besplatno 3D lasersko skeniranje ovog lokaliteta, pa je temeljem navedenoga postojala dobra prezentacija i podloga za natječaje, koji su potvrđeni od Ministarstva kulture, Istarske županije i Grada Umaga.

Riječ je dobila Kristina Gergeta Sotončić, konzervatorica Konzervatorskog odjela u Puli. „ Ovo je vrlo izazovni projekt,. Radi svojeg specifičnog položaja na udaru je vjetra, mora, nevremena, ali i samih posjetitelja obzirom da je ovo danas javna plaža.“

„Financijska konstrukcija podijeljena na tri dijela. U  studenome 2013.g. dovršeni su radovi prve faze.  Ove je god Ministarstvo kulture rezerviralo 150.000 KN za drugu fazu radova, koja se odnosi na istraživanje središnjeg dijela sprudi, gdje se pretpostavlja da se nalazila žitnica. Treći dio će biti najzahtjevniji, a odnosi se na veliku zemljanu gromaču koju tek treba istražiti.“ Rekla je gđa Gergeta Sotončić.

Pročelnik UO za kulturu Istarske županije, g. Vladimir Torbica rekao je: „Ovo je jedan jako promišljeni projekt. Ima sve elemente kako bi se jedan projekt financirao, kao i štitila spomenička baštinu, štitila okoliš, i gospodarski kao i turistički značaj.“ Zahvalio se Gradu Umagu te naglasio kako vjeruje da smo samo korak od cilja te kako se nada da će se i ostala turistička poduzeća uključiti u promicanje ovog lokaliteta kako bi to postala dodatna vrijednost za građane Umaga.

Prije predstavljanja predstavnika Grada Umaga, gđa. Bojić je napomenula kako postoje tri kapitalna projekta za Muzej grada Umaga: prvi je danas predstavljen, drugi je arheološka vila u Katoru, a treća obnova zgrade Muzeja, kroz koje ih u svemu prati Grad Umag.

Zamjenik gradonačelnika Grada Umaga, g. Niko Čančarević je nakon pozdrava sviju prisutnih, zahvalio na zajedničkoj suradnji te je pozvao sve da se uključe ne samo u financiranju, nego i u obilježavanju i pridavanju na značenju ovog spomenika kulture. Ovaj proces ide polako, turizam se s vremenom kroji. Zato g. Čančarević također iskoristio priliku da pozove sva turistička poduzeća da se uključe u ovu priču, a Grad Umag će se uključiti u održavanje lokaliteta čistim i urednim.

Na samom kraju v.d. pročelnika UO za društvene djelatnosti, g. Slaviša Šmalc naveo je: „Zadovoljan sam ovim tijekom i odrađenim. Ovo je jedan kompletan rezultat rada. Nadam se da će i ubuduće faze proteći ovim tempom.“

studioo_smijeha_umagIdućih nekoliko dana Istrijani će imati razloga za smijeh. Naime, dvoje stalnih komičara Studija Smijeha, prvog hrvatskog i regionalnog kluba stand up komedije, gostovat će u Pazinu, Poreču i Umagu.

Od samog osnutka Studio Smijeha neprestano radi na izgradnji hrvatske stand up comedy scene te razvoju domaćih stand up komičara. Stalni članovi Studija do sada su posjetili više od 30 gradova i mjesta u Hrvatskoj, održali nastupe u Londonu, sudjelovali u brojnim zabavnim festivalima u zemlji i inozemstvu, pomagali u humanitarnim akcijama, gostovali na glavnim lokalnim TV kućama te se čak pojavljivali u glumačkim angažmanima u popularnim hrvatskim serijama.

Mini turneja po isti počinje u srijedu u Pazinu u Buffetu Bunker, a nastavlja se u četvrtak u The Corner caffeu u Porečui završava nastupom u Umagu u American Baru.

U goste pristižu Marina Orsag, prva hrvatska stand up komičarka, i Vlatko Štampar, odličan komičar rodom iz Čakovca, koje ste imali priliku gledati u RTL-ovoj emisiji „Klub Smijeha“.

Srijeda – 09.04.2014. – Pazin - Buffet Bunker, Franine i Jurine 15 – početak u 20,30h
Četvrtak – 10.04.2014. – Poreč – Corner Caffe, Otokara Keršovanija 2 – početak u 20,30h
Petak – 11.04.2014. – Umag – American Bar - Savudrijska cesta – početak 20,30h

Malo o komičarima:

Marina Orsag - Najiskusnija stand up komičarka na Balkanu, u svojoj osmogodišnjoj karijeri za sobom ima preko 1300 odrađenih nastupa u kojima je razveseljavala i publiku i sebe samu uživajući u svakom smijehu publike. Iako ima puno odrađenih nastupa, nada se da će ih biti bar još deset puta toliko jer osjećaj kad nasmiješ ljude je, kako kaže, jedan od najljepših na svijetu.
Osim u Hrvatskoj, gdje je nastupala čak i pred tadašnjim predsjednikom RH Stipom Mesićem, publiku je osvojila i u Srbiji, Bosni i Hercegovini te Sloveniji gdje je redoviti gost. U veljači 2010. nastupa na najstarijem festivalu u Europi, Leicesteru u Engleskoj, te u Londonu gdje je oduševila englesku publiku. Također je nastupala u Budimpešti i Amsterdamu.

Cinizmom, ironijom i pojednostavljivanjem činjenica dovodi publiku do ekstaze smijeha. Ima metar i želju da naraste. Rođena je par dana nakon nove godine. U horoskopu jarac, u podznaku ovan. Dupli rogovi joj ne daju mira. Nikad nemre bit na mjestu, stalno su joj crvi u guzici, tako da joj je guza vidla puta. Nada se da će tako biti zauvijek i da neće izgubiti dijete u duši, sazrijevajući svakim danom sve više u glavi.

Od voditeljskih aranžmana iza sebe ima Karlovačko live press konferenciju, tri godine zaredom otvaranje PARK in Zagreb festivala, Open mic večeri (5 godina) te razne evente.

Vlatko Štampar - Na pozornici je veći nego kad nije na pozornici. Materijal su mu svakodnevne teme od javnog prijevoza, sexa, veza, javnog sexa, reklama, tv-a ali gledane s, drugim ljudima, čudne perspektive. Ptičje. Humor začinjen žestokim grimasama, imitacijama šumskih životinja i personaliziranjem uporabnih predmeta.

1982. godine – slomio je gležanj na ilegalnom turniru u šahu. Iako se nije još ni rodio. Tako mu je propala baletna karijera u Bangladešu. Visok 2.06m, ima 120kg i boji se kukaca. Ali ne i bubamara.

Voli reggae glazbu, čokoladno mlijeko i iransku underground metal scenu. Ne voli kemijske olovke i napudrane žene, a ni kemijske žene i napudrane olovke. Živi na visokoj nozi i za blagdane se ne voli oblačiti u žensku odjeću.

bojan_tankosić_izložba_umagU petak 28.03.2014. pozivamo vas na otvaranje samostalne izložbe Bojana Tankosića pod nazivom "Happyland". Otvaranje će se održati u Multimedijalnom centru POU "Ante Babić" u Umagu s početkom u 19:00 sati.

BOJAN TANKOSIĆ rođen je 1975. u Puli, gdje je završio Srednju grafičku školu. Stečenim iskustvom, kao učenik Ede Murtića, godine 1993. uspješno se upisao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, na kojoj je 1999. diplomirao slikarstvo, u klasi profesora Luigija Viole. Izlaže od 1993. godine, prvo u Veneciji, na bijenalima mladih i izložbama Fondazione Bevillaqua, a zatim u nas, kao član HDLU-a Rijeke i HDLU-a Istre, na godišnjim izložbama oba udruženja, kao i na njihovim brojnim skupnim tematskim žiriranim izložbama („60+1“/ slikarstvo, „Klovićevim tragom“, „Vatra“, „Zemlja“, „Crveno“...). Izlaže, uz to i na 2. hrvatskom triennalu autoportreta, te na Ex tempore u Grožnjanu i Rovinju. Održao je pet samostalnih izložbi. Nagrađen je 2. nagradom Grada Pazina na Motovunartu 2011.
Djeluje u Istri, živi u Vrsaru.

ivana_štulić_prezentacija_knjigeBUJE - Dana 11.03 2014.god. u Pučkom otvorenom učilištu u Bujama, prestavljena je knjiga autorice Ivne Štulić "NISMO SE RODILI DA BI BUDEMO BOLESNI". Punoj  dvorani posjetitelja prestavljena je knjiga predgovorom prof. Ane Zubčić Kuhar te su ugođaju doprinijeli gitaristi Boško i Ivo. Spisateljica Ivana Štulić oduševila je publika svojim šarmom, optimizmom i vedrinom osobe koja voli život i živi ga kroz sreću, ljubav, radost, smijeh i zdravlje... To nam zapravo poručuje Ivna sa svojom knjigom, tu istinu i mudrost da je to bit života, zdravo i radosno življenje.

Hvala joj u ime mnogih čitatelja koji će  promijeniti perspektivu vrijednosti u svom životu. Od srca preporučujem da pročitate ovu knjigu kako bi otkrili tajne radosti zdravog i sretnog života i kako to primjeniti u svom životu kroz zdravu prehranu, fizičku aktivnost i um (misli i emocije). Pozitivan stav i pozitivne misli čine čudo na pojedinca i na društvo. "SVAKI TRENUTAK PROVEDEN U DRUŠTVU POZITIVNIH LJUDI OPLEMENJUJE, ISPUNJAVA PREKRASNIM OSJEĆAJIMA , SVI SMO SRETNIJI I BOGATIJI" kaže Ivna u svojoj knjizi.  Dragi čitatelji nadamo se da će knjiga uskoro biti na policama naših knjižara na zadovoljstvo svih čitatelja. (Sgf)

vladimir_vidović_izložba_fotografija_orsola_bujeBUJE - U prepunoj galeriji "Orsola" u Bujama u petak navečer otovrena je izložba fotografija našeg sugrađanina Vladimira Vidovića. Ovoga ljeta boravio sam na Velebitu više puta. Planinario sam sjevernom stranom, no nije mi izmakao ni srednji dio masiva, kojim sam posebno bio oduševljen. Sakupljajući dojmove u fotografiju „odradio“ sam nekoliko stotina kadrova najviše bježeći od stereotipa, plašeći se da je učinjeno već viđeno, potrošeno. U konačnici, predao sam se digitalnoj tehnici sretan što me film od 36 snimaka ne ograničava u namjeri da jedan te isti kadar snimim više puta i tako eventualno dobijem na kvaliteti. Mog suputnika, Vladimira Vidovića, tehnološki nedostatak celuloidne trake nije zbunjivao. Svojim analognim fotoaparatom s istim je žarom fotografirao sve što bi njegovom oku i umu bilo zanimljivo. Bez opterećenja, bez sputavanja bez susprezanja.

Vidović se predstavlja još jednom izložbom fotografija koja će zaokružiti dvadesetogodišnju, fotografsku priču o njegovim putovanjima po Velebitu. Dvije ljepotice, kako ih on sam naziva, Paklenica i Zavratnica meta su njegovog objektiva.

Zavratnica, nastala uslijed tektonskih pokreta, zasigurno je jedna od najljepših uvala hrvatske obale. Kanjon koji se u visini od sto metara uzdiže iznad mora, zbog svojih prirodnih vrijednosti biva proglašen „zaštićenim krajolikom“ i sastavni je dio Parka prirode „Velebit“. I dok je Vjenceslav Novak tu pronalazio inspiraciju za svoja djela, bečka i praška elita uživala je u skrovitom lječilištu, nezaboravnom vidikovcu i šetnji uz tirkizno more.
Nacionalni park Paklenica svojevrstan je fenomen u južnom dijelu Velebita. Uzizrazito bogatstvo šuma  crnog bora po čijoj je smoli (Paklini), Paklenica i dobila ime, skriva se i endemska biljčica hrvatskog naziva Pljeskarica (Arenariaorbicularis).  „...s punim pravom možemo reći, da je Paklenica isto tako, ako ne i ljepša podzemno, kao što je i lijepa i divlja nadzemnom svojom šumom i svojim strmim liticama.“ (Josip Poljak 1929.)

Autor predstavljenih fotografija također se divi krajobrazu. Zamjećuje bitno i to bilježi kadrom koji je slobodan i otvoren. Neopterećen fotografskim pravilima Vidović se upušta u dokumentarističku narativnost ističući ponajprije ono što je najvažnije i najočitije u pejsažu. Po tome je i prepoznatljiv. Detalj u njegovim fotografijama skoro da i ne postoji. Zanemarljiv je, ili ga „jede“ široki plan. U krajoliku kojeg fotografira Vladimir se odlično snalazi. Svoju kameru usmjerava i eksponira bez kompromisa. Ponekad je to isti motiv, ali različito osvjetljenje, različite pogodnosti, različiti uvjeti snimanja. Uvjeren da je njegov izbor u fotografiranju definiran, čvrst i nezamjenjiv, autor i dalje istražuje fotografskim aparatom, bilježi Velebitske mijene i nestrpljivo, ali spremno, odlazi na slijedeće putovanje. (Slađan Dragojević, 2013.)

pharos_savudrijaSAVUDRIJA - Povodom 195. obljetnice svjetionika u Savudriji održano je prvo međunarodno fotografsko natjecanje Pharos praćeno izložbom
Foto Klub Umag na ovaj je način želio iskazati počast najstarijem svjetioniku na Jadranu koji ove godine obilježava svoju 195. godišnjicu.  Na natjecanje je pristiglo ukupno 75 fotografija od 22 autora iz Austrije, Slovenije i Hrvatske.  Žiri u sastavu Rok Delničar, Neven Jurjak i Nerio Belić imao je težak zadatak odlučiti o pobjednicima i izboru od 21 fotografije predstavljene 17. kolovoza na izložbi podno savudrijskog svjetionika.
Prva nagrada dodijeljena je Srđanu Hulaku s Krka za fotografiju pod nazivom “Mali Princ”. Nagradu u vidu poklon vouchera za dvije noći osobno je pobjedniku uručio generalni direktor hotela Kempinski Adriatic, Peter Knoll. Drugo mjesto i poklon bon u tršćanskoj trgovini Attualfoto osvojio je Miroslav Dilberović iz Pule s fotografijom “Južina”, dok je treća nagrada, torba Foto Levac, otišla u Zagreb  Zoranu Jelači za fotografiju “Prvić”. Posebnu nagradu dobila je članica Foto Kluba Umag, Ksenija Mikulaš, za fotografiju “Growing strong”.
-Iako natječaj nosi ime Pharos, prvu nagradu dobila je fotografija na kojoj svjetionika kao takvog nema – objašnjava Nerio Rocki Belić, jedan od utemeljitelja i tajnik Foto Kluba Umag i jedan od članova žirija. – Razlog tomu je činjenica da je fotografija “Mali Princ” u svima nama probudila maštu, mnogostruka značenja i metafore, od one da je samo dijete na fotografiji simbol svjetionika, do one da se radi o sinu svjetioničara ili pomorca kojemu on pokazuje put povratka – kaže Nerio.
Ostale izložene fotografije (abecednim redom) su:
•         Alja Pregl, s fotografijom „Antalya“,
•         Anja Žužić, s fotografijim „Pharos B&W“,
•         Daniel Pavlinović, s fotografijama „Greben u oluji“ i „Greben u magli“,
•         Jordan Radešić, s fotografijama „Mali i veliki“ i „Do zvijezda“,
•         Ksenija Mikulaš, s fotografijama, „Cap d'Artrutx Lighthouse“ i „Growing strong“,
•         Lana Jurić, s fotografijom, „Pharos storm“,
•         Marino Brzac, s fotografijama, „Sirena“ i „Budno oko“,
•         Miroslav Dilberović, s fotografijama, „Južina“, „Porer na mjesecini“, „Marlera“ i „Sveti Ivan na Pučini“,
•         Mitja Kamplet, s fotografijom, „Pharos cat eyes“,
•         Sonja Bajramović, s fotografijom, „Svjetionik“,
•         Srdjan Hulak, s fotografijama, „Budni Kamen“, „Mali Princ“ i „Stepenice“,
•         Vladimir Major, s fotografijom, „Big boy 2“,
•         Zoran Jelača, s fotografijama, „Porer“, „Prvić“ i „Veli rat interijer“
Prve tri pobjedničke fotografije bit će trajno izložene u prostorijama Kempinski Hotela Adriatic u Savudriji

svjetionik_foto_klub_umagUMAG - Povodom 195. obljetnice Savudrijskog svjetionika, hrvatski Foto Klub Umag raspisuje nagradni fotografski natječaj na temu: »Svjetionik u svakom smislu riječi«. Više o samom fotografskom natječaju si možete pogledati na http://www.fotoklubumag.org/pharos.html

slavica_marin_postapokaliptični_etnoUMAG - Konstanta umjetničkih djela i izvedbi Slavice Marin uplitanje je naglašeno vitalističkih elemenata u likovni izraz: tjelesne snage, erotičnosti, simbola plodnosti i prirodnih ciklusa. Osobitu ulogu u njezinim istraživanjima i obradi umjetnih i prirodnih materijala ima tzv. narodna umjetnost: postupci i vještine oblikovanja koji se vežu za tradicijsku kulturu. Slavica Marin oslanja se na estetsku djelatnost žena u ruralnim krajevima, na tradiciju izrade narodne nošnje, kao i ukrasnih predmeta za dom. U koceptualnim djelima umjetnice ovo referiranje na ruralni svijet, njegovu tradiciju, “estetiku”, oblike i materijale, svakako signalizira naznačeni vitalizam, odnosno vezu sa Zemljom, današnjim jezikom govoreći: ekološku svijest.


Pri svemu tome Slavica Marin približava se, ali i pokušava zaobići retrogradnu tendenciju u umjetnosti balkanskih naroda posljednjih desetljeća koja se očituje u iluzornom prizivanju prvobitnog (nacionalnog) zajedništva i predmodernog, seoskog jedinstva s prirodom. U njezinim djelima primjetan je ironični odmak, štoviše provokacija koja se krije u spajanju nespojivog: suhe, falusiodne tikve i zahrđalog željeza; vunice i plastične, instalacijske cijevi, bakrene niti i konca. U njezinim grotesknim instalacijama dolazi do sraza udaljenih civilizacijskih epoha: predmodernog i postindustrijskog doba, dakako na jedan nepretenciozan, zaigrani način. Ipak, iako na prvi pogled njezino djelo obiluje humorom, erotičnošću i uopće afirmacijom života, radovima Slavice Marin može se prići i sa sjenovite strane: veliki dio njezinog opusa podsjeća na prijeteću nakupinu disfunkcionalnog, postapokaliptičnog smeća, podvrgnutog procesima estetizirajuće mutacije.


Novi projekt Slavice Marin, njezine najlon-tapiserije, jednako se tako mogu “čitati” u ovoj igri svjetla i sjene. Tradicionalno pletenje tapiserije u funkciji je apstraktne ritmizacije i ispitivanju različitih kombinacija jarkih i nježnih nijansi boja, kao i tekstura najlonskih vrećica od kojih su izrađene. Riječ je u svakom slučaju, dakle, o prazniku za oči, ostvarenom estetskim recikliranjem svakodnevnog, modernog funkcionalnog predmeta: vrećica za kupovinu i otpad. Pri tome nameće nam se vizija postapokaliptične umjetnice, koja usamljena na deponiji smeća, pletući najlon-tapiserije, pokušava, u očaju, sačuvati iluziju o domu i zajedništvu. Kao u nekoj bajci, iz takvog očaja, odbačena ružna vrećica transfigurira se i uklapa u novu estetsku cjelinu, koja priziva tradicionalnu zajednicu. (Neven Ušumović)

Madračević i Karadža u Fonticusu